autor: Iva Šklempe, vft.
Priroda liječi – prirodne terapije
Prirodni
načini liječenja najstariji su načini liječenja i postoje koliko i čovjek.
Ljudi su oduvijek tražili lijek za svoje bolesti u svojoj okolini, a tako je
i danas. Unatoč velikom napretku suvremene medicine, prirodni načini
liječenja nisu potisnuti. Štoviše, u novije vrijeme čovjek se ponovno okreće
prirodi i lijekovima koji dolaze iz nje. I u današnjoj medicini postoji
trend holističkog pristupa čovjeku. Više se ne liječi pojedini organ, već se
uzima u obzir organizam kao cjelina. Promovira se korištenje neagresivnih,
prirodnih načina liječenja. Prirodni resursi predstavljaju neprocjenjiv
izvor zdravlja te ih stoga treba čuvati i racionalno koristiti kako bi
ostali upotrebljivi i za buduće generacije. Nažalost, suvremeni način života
i industrijalizacija vrlo negativno djeluju na naše okružje. Prirodne oaze
zdravlja poput planinskih i primorskih područja čistog zraka i bogate
vegetacije postaju usamljeni otoci u sivilu smoga.
Balneoterapija
Balneoterapija je liječenje primjenom terapijskih svojstava mineralne vode, odnosno ljekovite vode. Mineralne vode su one vode koje sadržavaju više od grama otopljenih čvrstih tvari na jednu litru vode ili im je temperatura viša od 20ºC. Isto tako, to su i one vode koje sadrže male količine tvari s fiziološkim djelovanjem. U nekim zemljama takva vrsta terapije naziva se i krenoterapijom. Svoje korijene balneoterapija ima već u prethistoriji, a koristili su je i Kelti, stari Grci i Rimljani. Veliku važnost primjeni ljekovite vode pridavalo se i u srednjem vijeku.
Djelovanje balneoterapije je dvojako – fizikalno i kemijsko. Fizikalno djelovanje je dominantno, a obuhvaća termalne efekte, djelovanje hidrostatskog tlaka, otpora vode i uzgona na ljudski organizam. Za kemijsko djelovanje zaslužne su tvari koje se nalaze otopljene u vodi, odnosno ioni. Djelovanje balneoterapije najčešće se kombinira sa djelovanjem mikroklime područja gdje se provodi balneoterapija.
Postoji
nekoliko osnovnih načina liječenja ljekovitom vodom. To su kupelji, pijenje
mineralne vode, inhalacije i korištenje peloida. Kupelji podrazumijevaju
uranjanje tijela u ljekovitu vodu. Mogu se provoditi u bazenima, ali i u
kadama gdje se izvrsno mogu kombinirati sa hidromasažom. Možemo ih
razlikovati i s obzirom na termalna svojstva, ali temperatura im je najčešće
između 34ºC i 42ºC. Inhalacija je također oblik balneoterapije, a dijelimo
je na inhalaciju plina i inhalaciju aerosola. Aerosol predstavlja raspršenu
mineralnu vodu, odnosno udisanje kapljica vode ili čestica soli raspršenih u
zraku. Ovisno o sastavu pozitivno može djelovati na različite tegobe,
posebno one respiratornog sustava.
Peloidoterapija jedan je od oblika balneoterapije, a predstavlja korištenje blata, mulja, limana, odnosno morskih muljeva u terapijske svrhe. Takva terapija naziva se i lutoterapija. Peloidi su rahli sitnozrnati produkti geoloških zbivanja, a sastoje se od organskih i anorganskih tvari. Prvi podaci o upotrebi peloida susreću se već kod Rimljana, a korištenje blata u terapijske svrhe poznato je i u pučkoj medicini. Peloidi razrijeđeni s vodom koriste se za kupelji ili za obloge. Djelovanje im je termičko i kemijsko. Termičko djelovanje je dominantno, a kemijsko djelovanje značajnije je jedino kod organskih peloida.
Balneoterapija je zauzela značajno mjesto u ponudi lječilišta, ali i wellness centara. Gotovo u svakom wellness centru možemo vidjeti elemente balneoterapije. Osim pozitivnog djelovanja na fizičko stanje organizma ne smije se zanemariti još veći efekt na mentalno zdravlje, odnosno na suzbijanje štetnih posljedica stresa i opuštajuće djelovanje.
Klimatoterapija
Klimatoterapija
je terapijsko korištenje čimbenika koji sudjeluju u stvaranju klime nekog
područja. O njoj su pisala i dvojica najpoznatijih antičkih liječnika –
Hipokrat i Galen. Prvo morsko klimatsko lječilište osnovano je u 18.
stoljeću u Margateu u Engleskoj, a ne puno kasnije osnovano je i kod nas,
1875. u Opatiji. Prvo visinsko klimatsko lječilište u Hrvatskoj bio je
Brestovac kraj Zagreba. Klimatoterapiju možemo koristiti za poboljšanje
općeg zdravstvenog stanja, najbolje u kombinaciji s rekreativnim programima.
Klimu određenog područja čine fizikalni, kemijski i biološki faktori. Fizikalni faktori su temperatura, sunčane zrake, vjetar i atmosferski tlak. Kemijski čimbenici su vodena para, aromatske tvari, peloidi, smog i slična onečišćenja zraka. U biološke čimbenike ubrajamo bakterije, viruse i gljivice. Za klimatoterapiju je najpogodnija klima srednjeg gorja (od 300 do 1000 metara nadmorske visine), a korisno djelovanje ima i klima visokog gorja (800 – 1800 metara nadmorske visine) koja djeluje stimulativno na organizam. Morska klima također djeluje blagotvorno na organizam, no ona je oblik talasoterapije.
Speleoterapija
Poseban
oblik klimatoterapije je speleoterapija. To je terapija koja koristi
mikroklimatske uvjete u špiljama, a posebno blagotvorno djeluje na astmu i
ostale bolesti dišnog sustava. Naime, špiljski zrak relativno je visoke
vlažnosti, bez onečišćenja, alergena, uzročnika bolesti i ozona, a bogat je
raznim negativnim ionima. Isto tako, pretpostavlja se da terapijski djeluje
i povećana količina radona zbog prirodne radioaktivnosti u špiljama. Nakon
boravka u špilji koji traje nekoliko sati simptomi bolesti smiruju se za
duže vrijeme. Za vrijeme boravka u špilji rade se različite vježbe disanja i
relaksacije. Ovakve terapije provode se u mnogim zemljama (Slovenija,
Njemačka, Mađarska, Slovačka itd.), no u Hrvatskoj za sada ne. Slična
terapija provodi se i u rudnicima soli i naziva se haloterapijom.
Talasoterapija
Talasoterapija
je terapijska primjena prirodnih fizikalnih i kemijskih čimbenika mora i
primorja. Učinci talasoterapije bili su poznati već u antičko doba.
Terapijsko djelovanje talasoterapije možemo podijeliti na: termičko-higrički,
aktinički i aerosolski kompleks. Termičko-higrički kompleks obuhvaća
djelovanje temperature zraka, vlage u zraku i vjetra. Aktinički kompleks
obuhvaća sunčevo zračenje (sunčano svjetlo, ultraljubičaste i infracrvene
zrake). Djelovanje aktiničkog kompleksa uz obalu mora pojačano je zbog
refleksije s površine mora. Aerosolski kompleks obuhvaća djelovanje
eteričnih ulja bilja koje raste u primorskom pojasu (lavanda, bor, ružmarin)
i isparavanja natrijevog klorida i joda iz mora. Poseban oblik
talasoterapije je psamoterapija. To je terapija ukopavanjem u suhi vrući
morski pijesak.
Boravak na području morske klime dovodi do brojnih pozitivnih promjena u organizmu – poboljšava se krvna slika, ubrzava metabolizam, smiruju se bolesti dišnog sustava i poboljšava se psihičko stanje.
Wellness i prirodne terapije
S razvojem wellness pokreta prirodne terapije sve više dolaze do izražaja, a postaju i sastavni dio ponude brojnih wellness centara koji niču kod nas i u inozemstvu. Korisnici prirodnih načina liječenja i održavanja zdravlja više nisu bolesnici po toplicama i rehabilitacijskim centrima nego zdravi ljudi koji žele poboljšati i očuvati svoje zdravlje.
Wellness pokret svoje korijene ima u rimskim termama gdje se holističkim pristupom i prirodnim sredstvima vodila briga o psihičkom i fizičkom zdravlju. I sama sintagma «spa» dolazi nam od latinskog izraza «sanus per aquam», odnosno od korištenja ljekovitih svojstava vode. Danas je wellness pokret prisutan u cijelom svijetu, a osnova mu je promicanje zdravih navika i postizanje fizičkog i psihičkog zdravlja te dobrog osjećanja kroz različite tretmane i tehnike. Termin wellness postao je sinonim za sve aktivnosti kojima se čovjek bavi radi odmora, oporavka te poboljšanja psihofizičkog stanja te mentalnih sposobnosti. Prirodne terapije, odnosno korištenje prirodnih resursa za očuvanje zdravlja i opuštanje sigurno imaju jednu od najvažnijih pozicija u wellness ponudama.
Vrste ljekovitih voda